Desilo se i to. Newcastle United, klub sa stadionom kapaciteta preko 52.000 mesta, klub sa tradicijom, klub sa srcem, klub sa najvernijim navijačima, klub koji je srce cele severoistočne Engleske....
Je ispao iz Preimier League.
Zašto?
Odgovor je prekompleksan. Preugojeni milijarder na čelu kluba je poželeo da se igra. Transfer politika je od 2002. pa na ovamo bila jebeno katastrofalna. Menadžeri su se menjali. Sir Bobby je otpušten zbog nedospustive pozicije. Kevin Keegan je napustio klub jer se, vraćamo se na početak, debeli milijareder igrao. Kao onomad na ruletu.
Preplaćeni igrači bez srca. Pošli bismo od Viana-e, završili sa Coloccini-jem. Izmedju njih dvojice tiska se preko dvadeset igrača. Preplaćen....nemam problema sa tim. Bez srca...e sa tim imam(o) problema. Jer, pare idu iz džepa čoveka koji gubi transfer budžet jednog Portsmouth-a na ruletu. Ali biti bez ikakve ideje gde se nalaziš, biti potpuno ravnodušan prema činjenici da klub koji voli toliko ljudi ide u sunovrat...i da te za to potpuno briga... je nedopustivo.
Iz tog, i jedino tog razloga mi je drago što smo ispali. Owen, Cacapa, Martins, Butt, Coloccini, Nolan, Smith, Duff.....i još mnogo njih će otići iz jebeno drugorazrednog kluba.
NEKA.
Neka idu.
Mi imamo gomilu navijača. Mi smo klub sa srcem. Ovi igrači su bili samo bruka za sebe. Newcastle se našao kao kolateralna šteta. Neka im i to. Praštamo, samo neka idu.
Jer,
više bih voeo Newcastle prikovan za Champoinship ili League One, ali sa pravim momcima koji se bore za boje tima čiji grb nose na srcima nego ovu preplaćenu bezidejnu gamad. Imamo Carrolla, Rangera, Vuckica, Edgara, Stevena Taylora...
Zbogom Premier ligo. Videćemo se opet.
Ali sa timom koji zna zašto je tu.